Krenuo sam tako da sam definirao svrhu kluba u jednoj rečenici: druženje uz raspravu i konkretne preporuke za dalje. Odmah sam odlučio koliko često se sastajemo i koliko stranica realno možemo pročitati. To je kasnije spriječilo prenatrpane liste i odustajanja.

Zatim sam odabrao format susreta koji odgovara svima: uživo, online ili hibridno. Dogovorili smo trajanje od 60 do 90 minuta i pravilo da rasprava ide po točkama, a ne slobodnim lutanjima. Tako svaki član dobije prostor i tema se ne raspline.

Treći korak bio je sastaviti početni “žanrovski miks” za prva tri susreta. Uvrstio sam po jedan naslov koji pokriva ljubavne romane, povijesne romane i kriminalistički roman, kako bismo vidjeli što grupi najbolje leži. Dogovor je bio da nakon ta tri susreta biramo smjer prema interesu većine, ali uz rotaciju žanrova.

Za odabir konkretne knjige koristim kratku listu kriterija: dostupnost u knjižnici/knjižari, duljina, tempo radnje i potencijal za raspravu. Svaki član predloži jedan naslov, a ja zamolim da uz prijedlog napiše dvije rečenice “zašto baš to”. Potom glasamo jednostavno, bez predugih pregovora.

Prije susreta šaljem mini-vodič za čitanje s 4 do 6 pitanja, ali bez spoilera. Pitanja uključuju dojam o likovima, stil, ključne odluke u radnji i jednu temu za povezivanje s današnjicom. Time rasprava krene brže i lakše se izvuče korisna preporuka za slične knjige.

Na samom susretu vodim raspravu u tri kruga: prvo kratki dojam, zatim scena ili citat koji je ostao u pamćenju, pa tek onda dublje teme. U trećem krugu posebno pazim da se čuje više perspektiva, ne samo najglasnija. Ako dođe do neslaganja, vraćamo se na tekst i konkretne primjere, a ne na opće dojmove.

Nakon rasprave radimo segment “što čitati dalje” u trajanju od 10 minuta. Tu bilježim preporuke po žanru: fantastika preporuke, kratke priče izbor, publicistika i eseji, te knjige za mlade čitatelje ako netko traži nešto za obitelj ili školu. Cilj je da svatko ode kući s barem dvije ideje, a ne s beskonačnim popisom.

Da preporuke budu stvarno upotrebljive, koristim jednostavnu tablicu s kolonama: naslov, autor, žanr, razina zahtjevnosti i “za koga je”. U napomenu dodamo i okidače poput ‘sporiji tempo’ ili ‘više humor’ bez ulaska u osjetljive detalje. Tako se kasnije lakše bira knjiga prema raspoloženju i vremenu.

Jednom mjesečno ubacujem tematski susret koji nije roman, kako klub ne bi postao predvidljiv. Primjer su kuharice i gastronomija, gdje se usporedi stil pisanja i kulturni kontekst, ili priručnici za učenje, gdje razgovaramo što je stvarno primjenjivo. Takvi susreti prošire ukus i često privuku nove članove.